Engleski naziv:
Lokalni naziv:
Opis:
KLOBUK: 5-15 cm. U početku konveksan, kasnije se raširi i često bude ulegnut i ljevkast. Narančastooker ili smeđastocrvenkaste boje sa tamnijim koncentričnim krugovima. Kod starijih primjeraka često pozeleni, a isto se ponaša kad ga pritisnemo.
TRUSIŠTE / LISTIĆI: Narančasti listići su prilično gusti, silazeći po stručku, pomiješani sa kraćima i krhki. Kad se slome puštaju narančastu tekućinu, te na tim mjestima kasnije pozelene.
STRUČAK: Visok do 7 cm, debljine do 2.5 cm. Zdepast, cilindričan, šupalj iznutra. Inače čvrste vanjske kore, ali kasnije se sve više prošupljuje i postaje mekaniji. U gornjem dijelu prekriven bjelkastim prahom. Slične je boje kao i klobuk s više ili manje tamnijih kapljastih udubljenja po svojoj površini.
MESO: U početku tvrdo, ali krhko, kasnije mekanije. Boja mesa varira od bjelkaste do blijedonarančaste, izloženo na zraku pozeleni. Kad se prereže ispušta narančasti mliječni sok boje mrkve koji kasnije malo pozeleni, a kasnije potamni. Miris je ugodan, biljni, začinski. Okus slatkasto gorkast.
Upotrebe:
Dio koji se koristi:
Klobuk, stručak
Upotreba:
Zbog svojeg aromatičnog začinskog okusa i mirisa smatra se vrlo kvalitetnom jestivom gljivom. Najbolje su dakako pečene na žaru, roštilju, pržene u tavi na maslacu, ulju i slično. Mogu se jesti i pohane i raditi od njih salate. Također su vrhunske ukiseljene. Nisu baš pogodne za juhe i variva. Mogu se čuvati i u dubokom zamrzavanju, prethodno blanširane, no ipak su najbolje kad se pripreme svježe. Neki ih još melju i od njih rade ajvar.
